Otišao je još jedan naš fratar, padre Berislao, kako su ga Argentinci zvali. Cijeli je život proveo u Buenos Airesu. Njegova životna staza je duga, posuta trnjem, usponima, iskušenjima… Ali nesalomljiva hercegovačka genetika učinila je od njega nešto posebno. Omanji, atletski građen, kao da je stvoren za probijanje svih prepreka.
Želim samo istaknuti ono što osobno znam i što sam vidio. To je dovoljno za izreći blagoslov i zahvalnost na koncu njegova ovozemnog puta. To je moj dug i moja hvala za bratsku ljubav koji je pružao meni osobno i cijeloj provinciji. Nezaboravni su mi ostali naši posjeti poznatom naselju Forte Apache ili put u Chovet i Villa Mugueta gdje je bila naša prva župa u Argentini. On je volio posjećivati naše ljude.
Vjerojatno je zvjezdani trenutak doživio kada je prigodom 50. godišnjice osnutka držao slavljenički govor u Hurlinghamu, u našem kolegiju “Kardenal Stepinac”. On je tada bio ravnatelj škole i cijeloga kolegija.
Pohvale političara i mjesnoga biskupa nekako su zaobišle hrvatske franjevce. Imao sam potrebu da, kao tadašnji provincijal, u pozdravnoj riječi to naglasim. Ta škola koju pohađa oko 1500 djece prvotno je sagrađena za hrvatsku djecu, ali je stjecajem okolnosti postala škola za sve, ponajmanje za Hrvate. A naša braća su je podigla velikim zalaganjem fra Bonifacija Perovića, braće fra Urbana i fra Blaža Štefanića i ostalih. Nakon uspješnog vođenja škole koju je na zavidnu pedagošku i organizacijsku visinu podigao fra Urban, braća Ostojić, fra Berislav i fra Jordan, su nastavili uspješno voditi ovu vrlo važnu ustanovu za ljude toga dijela Buenos Airesa.
Dok je bio ravnatelj kolegija obavljao je brojne druge odgovorne službe. Vodio je našu najstariju župu Jose Ingenieros, bio duhovnik i ispovjednik časnih sestara, biskupijski konsultor i još puno toga. Za nas Europljane nepojmljive su te daljine, odnosi i način na koji se radi.
Osobito je zapažena njegova blizina s današnjim papom Franjom, koji je tada bio nadbiskup Buenos Airesa. Papa je osobito cijenio njegov rad. Na Fra Berinu je molbu prihvatio smještaj i liječenje bolesnoga fra Stipe Gregova u svećeničkom domu. Jednako tako je želio da mu fra Berislav bude osobni ispovjednik. Pričaju da ga je i kao papa nedavno prijateljski primio u Vatikanu.
Fra Berislav je imao dva srca: jedno argentinsko, dugo hrvatsko. Ne znamo koje je bilo veće. S oba je snažno volio. Volio je naše ljude, iako je većinu života posvetio argentinskoj djeci i župama. Postao je pravi Argentinac s hrvatskom nostalgijom koja razdire duše i poziva da se vrati kući. Ali se tamo zauvijek ostane zbog čarobne moći te zemlje da pridobije čovjeka. Rijetki su se tome oduprli.
José Ortega y Gasset o Argentini piše: “Sve ovdje živi u daljini i od daljine. Gotovo nitko nije ondje gdje zaista jest, nego daleko naprijed u horizontu samoga sebe.” Takav je bio fra Berislav. Živio je za ono naprijed. Neka počine od truda svoga u Gospodinu.
Spavaj u miru, querido hermano.
FJS
